Srebrenica – ime koje nosi težinu genocida i bol miliona. Prošlo je 30 godina od jednog od najstrašnijih zločina u modernoj istoriji Evrope, a sećanje na ovaj događaj nije samo puko prisećanje – to je moralna i civilizacijska obaveza svakog demokratskog društva. Kabinet predsednika Crne Gore, Jakova Milatovića, jasno poručuje: “Nikada ne zaboravi, nikada ne ponovi!” Ali, da li svi to zaista shvataju ozbiljno?
Genocid koji ne sme biti zaboravljen
Genocid u Srebrenici, potvrđen pred najvišim međunarodnim sudovima, ostaje trajna opomena savremenom svetu. Više od 8.000 muškaraca i dečaka brutalno je ubijeno u julu 1995. godine, a taj zločin je označen kao genocid od strane međunarodnih organizacija. Memorijalni centar Potočari, mesto gde su žrtve dostojanstveno sahranjene, postao je simbol bola, ali i opomene za budućnost.
Sećanje kao civilizacijski zavet
Kako navodi kabinet predsednika Milatovića, odavanje počasti nije samo čin sećanja, već i “moralna obaveza, ljudski civilizacijski zavet”. To znači da sećanje na Srebrenicu nije teret, već temelj za iskreno pomirenje i odgovornu politiku. Bez istine i pravde, upozoravaju, postoji opasnost da se tragedija ponovi.
Da li je sećanje ugroženo?
Iako je sećanje na Srebrenicu zakonski i moralno obavezujuće, postoje glasovi koji pokušavaju da umanje značaj ovog događaja ili čak negiraju njegovu težinu. Ignorisanje istine, kako je istakao bivši predsednik Đukanović, nosi opasnost ponavljanja tragičnih događaja. Evropski savez i druge međunarodne institucije pozivaju na okupljanje i odbacivanje pokušaja prekrajanja prošlosti.
Zašto je važno da svi učestvujemo?
Sećanje na Srebrenicu nije samo zadatak političara ili institucija. To je obaveza svakog čoveka koji želi da živi u društvu koje poštuje ljudska prava i dostojanstvo. Kultura pamćenja usmerena je ka budućnosti – ka svetu u kojem istina i pravda vladaju, a mržnja i nasilje nemaju mesta.
Zaključak: Ne dozvolimo da se istorija ponovi
Trideset godina od genocida u Srebrenici, poruka je jasna: ne smemo zaboraviti. Svaki pokušaj da se ovaj zločin umanji ili negira nije samo nepravda prema žrtvama, već i opasnost za budućnost. Zato, dok odajemo počast u Potočarima, setimo se da je naša dužnost da budemo glas istine i čuvari sećanja. A ako vam se čini da je ovo previše ozbiljno, setite se – istorija voli da se ponavlja, ali mi ne moramo biti njeni glavni glumci.
I sad, dok ste pročitali ovo, bacite pogled oko sebe i zapitajte se – koliko zaista znate o Srebrenici? A ako znate, zašto ne pričate o tome? Ne budite tihi, jer tišina je saveznik zaborava. I hej, ako imate neki dobar vic o istoriji, podelite ga u komentarima – možda nam svima treba malo smeha da preživimo ozbiljne teme!
