Borba za srpski jezik u dijaspori: Da li država zaista brine o našoj deci?

Srpski jezik u dijaspori: Herojski poduhvat ili samo prazne reči?

Da li ste znali da Ministarstvo prosvete Srbije već četvrtu godinu zaredom pokušava da održi plamen srpskog jezika među decom u dijaspori? Da, dobro ste pročitali – četiri godine! Ali da li je to dovoljno ili samo kap u moru problema?

Program koji traje, ali da li se menja?

Posebna savetnica Ministarstva prosvete, Slađana Nikolić, nedavno je posetila prvu grupu učenika i nastavnika dopunskih škola srpskog jezika u inostranstvu. Projekat „Leto zavičaj“ traje već četiri godine i ima za cilj da unapredi odnos prema srpskom jeziku i književnosti kao stubu nacionalnog identiteta. Ali, da li je to samo lepa priča ili stvarna briga o budućnosti naše dece?

Nikolić je naglasila da Ministarstvo nastavlja da podržava i unapređuje ovaj program, jer je važno da naši ljudi u dijaspori ne zaborave ko su i odakle su pošli. Ali, hajde da budemo realni – koliko dece u dijaspori zaista ima pristup ovim dopunskim školama? Koliko je država uložila u infrastrukturu, nastavnike, materijale?

Srpski jezik na udaru globalizacije

U svetu gde engleski i drugi jezici dominiraju, borba za očuvanje srpskog jezika među mladima u inostranstvu je kao borba protiv vetrenjača. Deca se rađaju i odrastaju u sredinama gde je srpski samo dodatni jezik, često bez podrške okoline. Da li je dovoljno samo organizovati letnje škole i poneki čas vikendom?

Šta kažu drugi?

Dok Ministarstvo prosvete hvali svoj projekat, mnogi roditelji i nastavnici u dijaspori tvrde da je sistem daleko od savršenog. Nedostatak finansijske podrške, loša organizacija i premalo nastavnog kadra su samo neki od problema. Da li je ovo zaista briga o deci ili samo PR kampanja za domaću publiku?

Zaključak: Herojski poduhvat ili samo kap u moru?

Ministarstvo prosvete Srbije svakako zaslužuje pohvale za trud i inicijative. Ali, ako želimo da srpski jezik zaista živi u dijaspori, potrebna je mnogo veća posvećenost, ulaganja i konkretni koraci. Inače, sve ostaje samo na lepim rečima i obećanjima.

A vi? Da li mislite da država zaista brine o našoj deci u dijaspori ili je ovo samo još jedna priča za medije? Bacite komentar, ispričajte svoju priču ili samo bacite neki dobar vic o dopunskim školama – da vidimo ko je zaista budan u ovoj temi!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *