Država i porodične firme: Ljubav ili bacanje para?
Pa, izgleda da Srbija ne zaboravlja svoje „najvrednije ljude“ – porodične firme! Toliko je vredna ta ljubav da je država odlučila da im baci oko 400 miliona dinara. Da, dobro ste pročitali – 400 miliona! Za šta? Za nabavku opreme, adaptaciju prostora, digitalizaciju i energetsku efikasnost. Sve to da bi 85 porodičnih firmi iz 23 okruga dobilo vetar u leđa.
Porodične firme – više od biznisa
Ove firme nisu samo obični biznisi. To su domovi gde se tri generacije uče strpljenju, poverenju i ulaganju u budućnost. Zamislite scenu: baka vezuje, unuka pravi novi dizajn. Nije to samo posao, to je prenos duše i tradicije. I država to prepoznaje i daje im bespovratna sredstva da nastave dalje.
Milijarda za pčele i subvencije za pšenicu
Ali čekajte, nije to sve! Za pčele je izdvojeno preko milijardu dinara, a uskoro počinje i otkup pšenice iz robnih rezervi. Država se trudi da pomogne i poljoprivrednicima da modernizuju objekte. Sve u svemu, Srbija želi da bude zemlja gde porodica i rad idu rame uz rame.
Ekonomija u usponu – ali za koga?
Srbija beleži rast BDP-a od 3,9% i ima pristup tržištu od 2,8 milijardi potrošača. Otvaraju se nove fabrike, raste izvoz, a privreda postaje otpornija. Ali iza svega stoje ljudi – ljudi poput vas, kaže ministarka Andrijana Mesarović. Da li je to dovoljno da se porodične firme izbore sa svim izazovima ili je ovo samo još jedna politička priča?
Kineski investitori i srpski sapuni
Na nedavnom sastanku sa kineskim liderima, razgovaralo se o povezivanju srpskih porodičnih firmi sa kineskim tržištem. Zamislite – sapuni iz Subotice, med iz Svilajnca, vez iz Ivanjice i alat iz Čačka na tržištu od milijardu ljudi! To nije san, već realna politika. Ali da li će to zaista uspeti ili će ostati samo lepa priča?
Ko su srećni dobitnici?
Među dobitnicima su firme iz Leskovca, Bukovče, Beograda, Vršca i drugih mesta. Na primer, vinarija Podrum Ačanski iz Banoštor dobila je sredstva za unapređenje prerade grožđa. Jelena Lalović poziva mlade da se uključe u svet vinogradarstva. Ali da li će mladi zaista ostati u Srbiji da nastave tradiciju ili će potražiti sreću negde drugde?
Zaključak – pomoć ili predstava?
Država ulaže ogromne pare u porodične firme i to je lepo videti. Ali da li je to dovoljno? Da li je to samo predstava za javnost ili stvarna podrška? Porodične firme su temelj nove ekonomske kulture, ali treba li im još više pomoći ili je vreme da same stanu na svoje noge?