Paljenje strnjike nakon žetve u Srbiji i dalje je široko rasprostranjena praksa uprkos zakonskoj zabrani. Poljoprivrednici često veruju da spaljivanje povećava plodnost zemljišta, ali stručnjaci ističu da ova praksa uništava humus, korisne mikroorganizme i oslobađa velike količine ugljendioksida, doprinoseći klimatskim promenama. Zakon predviđa visoke kazne za paljenje, ali problem ostaje nerešen. Alternativa je zaoravanje ostataka, što poboljšava plodnost i smanjuje štetu po životnu sredinu. Pored toga, postoje i druge aktivnosti nakon žetve koje doprinose očuvanju zemljišta i povećanju prinosa.
Političke perspektive:
Levo: Levo orijentisani izvori naglašavaju ekološke štete koje izaziva paljenje strnjike, ističući njen doprinos klimatskim promenama i uništavanju zdravlja zemljišta. Zalažu se za strožu primenu zabrana i podršku održivim poljoprivrednim praksama poput zaoravanja ostataka i organske poljoprivrede.
Centar: Centristički izvori iznose uravnotežen pogled, priznajući tradicionalne razloge zbog kojih poljoprivrednici pale strnjiku, kao što su troškovi i jednostavnost, ali i prepoznaju štetu po životnu sredinu i zakonske restrikcije. Fokusiraju se na podizanje svesti, edukaciju i postepenu primenu boljih praksi nakon žetve.
Desno: Desno orijentisani izvori ističu ekonomske izazove sa kojima se poljoprivrednici suočavaju, poput troškova i rada potrebnog za alternativne metode paljenju. Mogu naglasiti potrebu za praktičnim rešenjima koja ne opterećuju previše finansijski poljoprivrednike, a ponekad dovode u pitanje strogoću propisa ili zalažu se za podsticaje umesto kazni.