Prošlog meseca preminuo je Džozef Naj, jedan od poslednjih pripadnika stare garde svetske strateške inteligencije. Bio je poznat po svojim praktičnim veštinama u oblasti nuklearne kontrole i strateške diplomatije, služio je nekoliko američkih demokratskih administracija i bio tvorac koncepta „meke moći“. Isticao je važnost etike i moralnih načela u politici i strategiji, naglašavajući da nijedna moć ne može biti legitimna bez priznanja onih nad kojima se primenjuje. Njegova smrt označava kraj jedne ere strateških savetnika koji su oblikovali svetsku politiku, a danas je svet suočen sa izazovima gde je strateška inteligencija neophodna za izbegavanje sukoba i održavanje međunarodnog poretka.
Političke perspektive:
Levo: Levi mediji ističu doprinos Džozefa Naja konceptu meke moći i etičkim dimenzijama međunarodnih odnosa. Naglašavaju njegovu podršku multilateralizmu, savezništvima i poštovanju međunarodnog prava kao ključnim za legitimno globalno vođstvo. Narativ često kritikuje jednostranu moć i ističe potrebu za diplomatijom i moralnim principima u strategiji.
Centar: Centristički mediji prikazuju uravnotežen pogled na zaostavštinu Džozefa Naja, priznajući njegovu praktičnu ulogu u američkoj strateškoj politici i intelektualni doprinos. Fokusiraju se na njegovu službu u različitim administracijama i ulogu u oblikovanju moderne strateške misli, naglašavajući značaj strateške inteligencije u složenom globalnom okruženju bez jakog ideološkog naboja.
Desno: Desni mediji mogu isticati Najevu ulogu u američkom odbrambenom i obaveštajnom sistemu, naglašavajući njegovu praktičnu ekspertizu i službu nacionalnoj bezbednosti. Mogu naglasiti važnost održavanja snažnih odbrambenih kapaciteta i savezništava, dok su ponekad skeptični prema pristupu meke moći, favorizujući pragmatičniji i moćno orijentisan pogled na međunarodne odnose.
