Zamislite da tri decenije živite u senci užasa i neizvesnosti. Džemail Salihović, žrtva genocida u Srebrenici, nestao je pre 30 godina, a njegovi ostaci još nisu pronađeni. Njegova ćerka Dženana, rođena samo dvadesetak dana nakon pada Srebrenice, nikada nije videla svog oca. Njihova porodica i dalje čeka na poziv koji bi značio kraj agonije – pronalazak njegovih kostiju i dostojan ukop u Potočarima.
Džemail je imao samo 21 godinu kada je poslednji put viđen na Kameničkom brdu, pokušavajući da pređe na slobodnu teritoriju sa ostalim stanovnicima Srebrenice. Njegova majka Beguna Salihović, preživela je gubitak muža i trojice sinova, ali bol zbog sina koji nije pronađen ne jenjava. Ona i danas živi u selu Biljača, čekajući da se završi ono što je rat prekinuo.
Na današnji dan, dok predsednik Srbije Aleksandar Vučić izražava saučešće porodicama bošnjačkih žrtava i nada se da se sličan zločin nikada neće ponoviti, porodice poput Salihovićevih i dalje žive u neizvesnosti i patnji. Tri decenije su prošle, a pravda i mir ostaju daleki snovi.
Ova priča nije samo o jednom čoveku, već o hiljadama koji su nestali u jednom od najmračnijih poglavlja evropske istorije. Dok se sećamo žrtava, ne smemo zaboraviti da je pronalazak i dostojan ukop njihovih ostataka ključ za istinsko pomirenje i kraj bola. A vi? Da li mislite da je dovoljno samo izražavati saučešće ili je vreme za konkretne korake? Podelite svoje mišljenje, jer ova tema zaslužuje glas, a ne tišinu.
