Tragedija Koja Je Inspirisala Čarlsa Dikensa
Zamislite život žene koja je ostala zarobljena u sopstvenoj tragediji, toliko dubokoj da je postala legenda! Eliza Donitorn, usamljena dama iz sidnejskog predgrađa Kamperdaun, nije samo obična žena – ona je prava gospođica Hevišam iz Dikensovog romana “Velika očekivanja”.
Eliza je rođena u bogatoj porodici, ali život joj nije bio bajka. Epidemija kolere odnela je njene sestre i majku, a otac, ambiciozan i uspešan investitor, pokušavao je da je uda za bogate sinove svojih kolega iz Indije. Ali Eliza je imala svoj stav – brak samo iz ljubavi!
Upoznala je mladog službenika Džordža Katbertsona i zaljubili su se. Njihova veza je bila tajna, skrivena među grobovima Kamperdaun groblja. Otac je zabranio susrete, ali Eliza nije odustajala. Dogovorili su venčanje, a otac je postavio uslov da Džordž napusti posao i živi sa Elizom u Kamperdaun lodžu.
Ali na dan venčanja, Džordž nije došao! Eliza je ostala sama, sa venčanicom na ormaru i stolovima netaknutim. Da stvar bude gora, bila je trudna. Dete je dato na čuvanje služavki, a kasnije joj je rečeno da je umrlo pri porođaju. Njeno mentalno stanje se pogoršalo.
Nakon očeve smrti, Eliza je nasledila imanje i postala povučena samotnjakinja. Zastore je zauvek spustila, verujući da će se Džordž jednog dana vratiti. Držala je vezanog mastifa da odbije uljeze. Priče o Džordžu su različite – neki kažu da je potkupljen, drugi da je likvidiran tokom pobune u Indiji.
Eliza je umrla 20. maja u 60. godini života, verovatno od slomljenog srca, baš kao i njena majka. Sahranjena je pored oca, nedaleko mesta gde je možda doživela prvi poljubac sa Džordžom. Tek 30 godina nakon venčanja koje nikada nije održano, uklonjeni su ostaci svečane trpeze iz trpezarije.
Zašto nas ova priča dira?
Zato što je to priča o ljubavi, izdaji, i večnom čekanju. Priča koja je nadahnula jednog od najvećih pisaca svih vremena da stvori lik koji i danas izaziva tugu i saosećanje.
Ako vam se čini da je život Elize Donitorn samo još jedna stara priča, razmislite ponovo. Koliko nas danas živi u sopstvenim Kamperdaun lodžama, čekajući nešto što možda nikada neće doći?
A sad, bacite pogled na svoje prozore – da li su zastore spuštene ili otvorene? I da li ste vi spremni da pustite svetlost unutra? Ili ćete čekati zauvek?
Podelite svoje misli, možda baš vaša priča treba da bude ispričana sledeća!
