Zlatibor je ovog vikenda bio epicentar srpskog jedinstva, barem na papiru. Manifestacija „Jedinstvo snaga Srbija“ okupila je Srbe iz dijaspore, ali i političke i verske lidere, koji su se nadmetali u patriotizmu i pozivima na jedinstvo. Vidovdan, praznik sa šest vekova tradicije, poslužio je kao savršen povod za veličanje nacionalnog identiteta i pozivanje na očuvanje veza sa maticom.
Ali, da li je sve to samo prazna retorika? Dok su se u Kulturnom centru Zlatibor nizale svečane reči i blagoslovi, stvarnost je daleko složenija. Srbi u Republici Srpskoj i na Kosovu i Metohiji i dalje se suočavaju sa izazovima, nasiljem i pritiscima, a političke elite često koriste ovakve skupove za političke poene.
Đorđe Milićević, ministar zadužen za dijasporu, nije propustio priliku da pozove uspešne ljude iz dijaspore da ulažu u Srbiju i da se vraćaju, dok je Milan Stamatović istakao važnost Zlatibora kao domaćina i simboličnog mesta okupljanja. Vladika Aleksej je blagoslovio skup, naglašavajući duhovnu snagu i jedinstvo naroda.
Međutim, dok se slavi jedinstvo, na severu Kosova i dalje traju tenzije i sukobi, a međunarodni sporazumi se krše. Srbija tvrdi da je neutralna i da želi mir, ali istovremeno šalje jasnu poruku da će braniti prava svog naroda.
Ovaj Vidovdan je, dakle, više od običnog praznika – to je politički skup, poziv na jedinstvo, ali i podsećanje na neizvesnu budućnost. Da li će dijaspora zaista biti partner u razvoju Srbije ili samo publika za političke govore? Da li će se problemi Srba u regionu rešiti ili će ostati samo lepe reči?
Ako imate mišljenje o tome kako se koristi Vidovdan i dijaspora, ili ste možda i sami deo te priče, bacite komentar dole. Neka se čuje glas sa svih strana!
