Žike Stojanović: Legenda Vranjskog Futsala Koja Ne Miriše Na Slavu, Već Na Borbu!
Futsal je bio ljubav, sada je biznis bez duše
Igor Stojanović, poznatiji kao Žike, ime je koje u svetu srpskog futsala znači vernost, upornost i strast. Iako je u penziji, Žike i dalje diše futsal, ali ne može da sakrije gorčinu. “Futsal je nekada bio igra srca, sada je biznis gde ljudi prvo traže novac, a ne daju ništa zauzvrat,” kaže on. Nekadašnji reprezentativac Srbije u fudbalu 7, Žike ističe da je danas entuzijazma sve manje, a para malo više, što je recept za propast sporta koji je nekada bio ponos Vranja.
Kasni početak, ali velika legenda
Žike je počeo sa futsalom kasno, sa 27 godina, ali je brzo postao jedan od najboljih igrača u Vranju. Klub je nastao iz entuzijazma i ljubavi, bez plata i velikih budžeta, a uprkos tome, stigli su do finala kupa i polufinala lige. “Igrali smo sa srcem, publika nas je bodrila, a mi smo pravili probleme svima,” priseća se Žike. Njegova generacija je bila poznata po taktičkoj igri i fenomenalnoj odbrani, a on je bio najbolji sportista grada Vranja, iako nije zvanično dobio priznanje.
Bolna majstorica i oproštaj koji je rasplakao publiku
Poslednja utakmica Žikea bila je polufinale plej-ofa protiv ekipe FON, gde su izgubili 5:0. Iako je želeo da se oprosti u finalu, povrede su ga sprečile. “Imao sam problema sa kičmom i kolenom, ali sam voleo futsal toliko da sam igrao i povređen,” kaže on. Publika u Vranju ga je ispratila sa suzama, a njegov oproštaj ostao je upamćen kao emotivan trenutak.
Kriza u futsalu i šta je rešenje?
Žike ne vidi svetlu budućnost bez ozbiljnih promena. Amaterizam u klubovima, nedostatak finansija i entuzijazma, kao i loša organizacija, dovode do pada kvaliteta. “Danas igrači gledaju futsal kao posao, traže pare, a ne daju ništa zauzvrat,” objašnjava on. Međutim, nada postoji u mlađim generacijama i novom selektoru Marku Gavriloviću, koji ima viziju i iskustvo. Žike smatra da je ulaganje u trenere i omladinu ključ za spas futsala.
Priče sa terena i legendarni igrači
U razgovoru, Žike deli anegdote o svojim saigračima i protivnicima, ističući golmana Mikija Aksentijevića kao jednog od najboljih sa kojima je igrao. Takođe, priseća se kako su njihovi dupli pasovi i akcije “Nebo” bili noćna mora za protivnike. Njegova petorka prijatelja uključuje Pepu Nikolića, Dejana Krstića Maslovara i druge legende vranjskog futsala.
Ljubav prema klubu i sportu koja ne prestaje
Iako je imao ponude iz drugih klubova, Žike je ostao veran Vranju. Nikada nije igrao za novac, već iz ljubavi prema igri i klubu. Danas, iako više ne igra, i dalje prati i navija za svoj klub. “Niko mi ne može uzeti ljubav koju osećam prema Vranju,” poručuje on.
Zaključak: Futsal u Srbiji je na raskršću
Priča Žike Stojanovića je priča o entuzijazmu, borbi i ljubavi prema sportu koji je danas u krizi. Bez ulaganja u mlade, bolje uslove i profesionalizam, futsal će ostati samo senka svoje nekadašnje slave. Ali, ako ste mislili da je ovo samo tužna priča, setite se Žikine energije i strasti – možda je baš on taj koji će vas naterati da se zapitate: “Gde je nestala prava igra?”
A vi, imate li vi neku legendu iz svog kraja koja je ostavila trag? Ili možda znate neki futsal momenat koji je zaslužio da se pamti? Bacite komentar, da vidimo ko još diše za ovaj sport!
