Sindikalna revolucija ili samo još jedna priča?
Zoran Mihajlović je novi predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS). Izabran je na 17. kongresu nakon drugog kruga glasanja u Beogradu. Mihajlović, koji je do sada bio sekretar Veća SSSS, preuzima vođstvo najveće sindikalne centrale u Srbiji na narednih pet godina.
Ali, da li će ovaj izbor doneti pravu promenu ili će sve ostati po starom? Mihajlović je jasno poručio da sindikat mora da se probudi i da hitno treba da se menjaju stvari. On želi da sindikat bude otvoren, živ i da ne bude servis vlasti, već snaga pojedinaca. „Moramo ući u svako preduzeće i ne izlaziti dok ne rešimo problem“, rekao je on.
Ovo zvuči kao prava revolucija u sindikalnom pokretu Srbije, koji je godinama kritikovan zbog pasivnosti i bliskosti sa vlastima. Mihajlović obećava da će redovno izveštavati o svom radu i da će brzo podići organizaciju na noge.
Prethodni predsednik, Ljubisav Orbović, obavljao je funkciju nekoliko godina, ali očigledno je došlo vreme za promene. Da li će Mihajlović uspeti da ispuni svoja obećanja i da sindikat vrati radnicima, ostaje da se vidi.
Zašto je ovo važno?
Sindikalni pokret u Srbiji je ključan za zaštitu prava radnika u zemlji gde su plate niske, a uslovi rada često loši. Ako Mihajlović uspe da oživi sindikat i učini ga stvarnom snagom, to bi mogao biti veliki korak za radnike širom Srbije.
Ali, da li će sindikat zaista biti nezavisan i borben ili će opet postati samo produžena ruka politike? To je pitanje koje svi treba da postavimo.
Zanimljivost:
Mihajlović je jasno rekao da sindikat ne sme da ćuti i da se skloni, već da mora da preuzme odgovornost. To je retka i osvežavajuća poruka u svetu sindikata koji su često optuživani za inertnost.
Zaključak:
Zoran Mihajlović je dobio priliku da promeni sindikalnu scenu Srbije. Hoće li to biti početak nove ere ili samo još jedna priča za medije? Pratimo razvoj događaja i ne zaboravimo – sindikat je tu zbog nas, radnika, a ne zbog vlasti.
Ako imate neki sindikalni vic ili iskustvo, podelite ga u komentarima – možda nam baš to treba da razbijemo monotoniju!